Toplo oko srca
Klimatske promjene su činjenica i s njima se trebamo suočiti. Bez obzira na to, potrebe za grijanjem sve su manje. To pokazuje i podatak o tome (koji smo objavili u prošlom broju) da se broj stupanj-dana grijanja u europskim zemljama postojano smanjuje.
Bilo kako bilo, grijanje će u budućnosti, barem na ovim zemljopisnim širinama, u najvećem broju slučajeva i dalje trebati i o njemu će se morati razmišljati, projektirati ga, izvoditi, koristiti, servisirati i održavati.
Kako se pak grijati, drugo je pitanje. Iako struka godinama upozorava kako bi se kod odabira sustava grijanja trebalo voditi činjenicom da su troškovno najpovoljniji, energetski najučinkovitiji i za budućnost najbolje pripremljeni centralizirani sustavi, gdje se izvor topline nalazi na jednom mjestu za cijelu zgradu ili naselje i onda razvodi do krajnjih potrošača, opće mišljenje u javnosti posve je drugačije.
Primjerice, navodimo problem zamjene zastarjelog sustava grijanja u jednoj zgradi, pri čemu većina stanara želi napustiti centralno grijanje iz kotlovnice i preći na etažno plinsko grijanje. O dodatnim troškovima za održavanje kotlova po stanovima ili za godišnje preglede dimnjačara, koje će svatko morati snositi sam, nitko još ne razmišlja, baš kao ni o činjenici da za 15-ak godina plinska grijanja odlaze u povijest (barem se tako može iščitati iz nove Direktive o energetskim svojstvima zgrada). Kada to jednom dođe, centralnu plinsku kotlovnicu bit će mnogo lakše, brže i jednostavnije prebaciti na neki drugi izvor topline, nego nekim drugim rješenjem mijenjati plinske kotlove po stanovima, zar ne? Što će biti taj drugi izvor topline nije važno, bitno je samo da je, po svemu sudeći, prilika sada propuštena. Protiv ljudi i njihovog mentaliteta se ne može, a tko još razmišlja 15 godina u budućnost, barem u ovim našim krajevima.
