To Boldly Go Where No Man Has Gone Before...
Priznajem, veliki sam ljubitelj ‘Zvjezdanih staza’. Zbog toga za mene posebno značenje ima onaj trenutak od 6. travnja ove godine u 17:56 h po univerzalnom vremenu. Bio je to trenutak kada je čovjek otišao najdalje od Zemlje u svojoj povijesti. Četvero članova misije Artemis II, troje Amerikanaca i jedan Kanađanin, time su ušli u povijest, baš kao mnogo desetljeća ranije Gagarin, Tjerješkova, Armstrong, Aldrin i Collins.
No, da svaki čovjekov znanstveni i tehnički uspjeh ima dva lica, najbolji su dokaz mnogi koji su na putu osvajanja svemira pali i čija su imena također ostala upisana za vječnost. Jedno takvo naličje ljudskog napretka, ali ovaj put u području energetike, mnogima od nas i dalje je u sjećanju. Bilo je to prije nešto više od 40 godina, točnije 26. travnja 1986. godine u 4:00 h po univerzalnom vremenu, a mjesto radnje bila je Černobilska nuklearna elektrana. Pri ispitivanju hlađenja reaktora u uvjetima incidenta ili prekida vanjskog napajanja elektrane došlo je do nevjerojatnog niza krivih poteza s katastrofalnim posljedicama.
(...)
Kažu da se na greškama uči i da svako zlo bude za neko dobro. Svako lice ima svoje naličje i da bi se jednom došlo na vrh, mora se naučiti kako je to kada padneš. Upravo zato prema bilo kojem projektu u znanosti, tehnici, energetici, prometu, računarstvu i telekomunikacijama i sl. treba biti pozitivan, a ne odbacivati ga odmah samo zato što ‘možda još nije vrijeme’ ili ‘ima drugih prioriteta’ ili ‘to nama ne treba’. Stara izreka kaže da se do cilja može stići samo i jedino ako se jednom krene. Budućnost pripada onima koji su na nju pripremljeni.
